недеља, 12. април 2020.

PREDSKAZANJE

Dan je proticao po planu, posao, kuća i odlazak sa kumom u kupovinu haljine za njeno venčanje. Sve bi bilo lepo da se meni po glavi nije vrzmao san od predhodne noći. San mi nije dao mira, pa sam u povratku iz grada svratila kod drugarice na kafu. Naravno da je mojoj Mili bilo jasno da mi nešto odvlači pažnju. Ja sam uvek bila nasmejana i koncentrisana, ovog puta ne.
- Šta ti je? Nešto te muči, lutaš u mislima.
- Glupi san - pokušala sam da se osmehnem - znaš da se ja baš i ne opterećujem snovima, ali ovaj me drži pod utiskom i ne pušta, već mi unosi neki nemir.
- Kakav je san?
- Sanjam kako dolazim kod Jovane da je pokupim da idemo u kupovinu haljine, kad kod nje sedi neka kao njena sestra koju ja u snu poznajem, ali ne sećam se da sam da to lice ikad videla. Jovana sedi u venčanici, koja joj je bar dva broja veća i pita me da li joj lepo stoji. Ja joj kažem da je skine nije ta venčanica njena, velika je. Jovana se okreće i pleše uz neku melodiju neke stare izvorne pesme koju nikad čula nisa. Igra, srećna je. Ja vičem skini tu venčanicu velikati je, kao da nije tvoja. Ona se smeje sve glasnije i glasnije, kada odjednom ustaje ta njena sestra i menja stanicu na radiju, sa radija se čuje glas koji priča kako je na mostu zaustavljen saobraćaj zbog teškog saobraćajnog udesa, Jovana se i dalje smeje. Tu sam se probudila okupana znojem i jako uznemirena. Imam osećaj kao da će se nešto desiti. Ne znam šta, ali neki nemir se uvukao u mene.
- Smiri se, pod utiskom si venčanja, jer se još nisi odlučila koju haljinu da obučeš, a venčanje je iduće sedmice. 
- To i ja mislim, ali opet nikako da me prođe taj osećaj uznemirenosti.
Razgovor o snu me je malo rasteretio, pa su mi dani proticali u smehu, priči kako ćemo i gde proslaviti njeno devojačko veče. 
Napokon sam videla haljinu koja me je oduševila, po podne ću sa Jovanom da odem po haljinu, moraće da me prva vidi, jer ipak sam joj kuma.
Dan je bio toliko vreo, da ima se osećaj kako se alvalt topi. Bez klime je bilo nemoguće voziti, još ako je gužva, što je to u milionskom gradu i normalno. Pri samom dolasku blizu mosta mene neka nervoza uhvati. Pogledam u Jovanu koja gleda statuse na fejsbuku i smeje se slici mlade i mladoženje, mlada udara nogom mladoženju jer je pustio pesmu "nije život jedna žena", nasmejah se i ja. 
- Šta je ovakav zastoj? - počinjem već da se nerviram.
- Da nije neki udes - komentarisala je dok je izlazila iz auta i poskakivala ne bi li videla šta se dešava ispred nas u koloni činilo se kilometarskoj.
- Ništa ne vidim sem da se topim od vreline sunca - smejeći se sela je u svoje sedište.
Jovana je počela da traži stanice na radiju u pokušaju da sazna da li ima izgleda da ćemo se uskoro pomeriti sa mesta na kome smo već dvadeset minuta. Sa radija se začu glas spikera koji upravo priča kako se počeo normalizovati saobraćaj na mostu koji je bio obustavljen zbog teškog saobraćajnog udesa. Napokon smo se pokrenuli i odjednom ugledah medicinska sestra koja stoji pored tela koje leži na asvaltu prekriveno belim čaršafom. Činilo mi se da sam je već negde videla, ali se nisam setila gde.
- Stani! - Jovanin vrisak me je uplašio da zamalo nisam izazvala sudar tako naglo kočeći. 
Nisam stigla da je pitam ni zašto, izletela je iz auta prema pauku koji je podizao auto. Sledila sam se jer takav auto je vozio i Jovanin verenik. Policajac je pokušavao da je zaustavi i smiri. Pritrčah joj.
- To je Veljin auto, znam vidi regiostraciju - izbezumljena od straha vikala je i već sledećeg trenutka borila se sa sestrom u pokušaju da skine čaršaf sa tela. Uspela je. Ispod čaršafa je ležao njen Velja, sestra je objašnjavala da su sve pokušali, ali...
Policajac kao da je znao da pokušavam nešto pitati, reći nešto, ali glasa nisam imala. Lik medicinske sestre mi je bio sličan, a možda i isti licu sestre iz mog sna... Čak i iz auta koji je prolazio čula se ista ona pesma koju sam čula u snu. Jovana je izbezumljeno skakala i plakala sve glasnije obmotavajući beli čaršav oko sebe...U snu nije bila velika venčanica nego beli čaršaf, sad mi je bilo jasno. 
Od tog događaja verujem u snove. Pokušavam ih rastumačiti. Jer često su nam snovi predskazanje budućih događaja.

Нема коментара:

Постави коментар