PRIČE PORED OGNJIŠTEA
Vatra u ognjištu ne gori samo da zagreje kuću.
Ona diše, pamti, pati i greje, držeći porodicu na okupu. Pamti glasove, tišine i korake koji dolaze, ali i one koji se nikada niće vratili.
Uz ognjište su se pripovedale priče. Tu su suze padale tiho. Pored vatre su deca učila šta znači pripadati. Učila su kako treba davati onima koji nemaju, kako se deli i kad se ima malo. Učila su da moraju znati ko su im preci i odakle potiču, jer samo tako mogu znati kuda treba će ići.
Ove priče nisu nastale da bi bile savršene. Nastale su da bi ostale. Kao žar koji tinja i kada se vatra ugasi.
Ako ih čitaš polako, možda ćeš u njima prepoznati i svoje ognjište.
I sebe.
S.T.A.
Нема коментара:
Постави коментар