уторак, 2. јул 2013.

PRIČE PORED OGNJIŠTA - BOŽIĆ

                   -Začu se škripa vrata i proviri deda Živojina seda glava.
-Dobra vam noć ukućani.-Veselo povika naš komšija.
-Dobro veče.- Oglasišmo se svi ko po komandi nekoj.
-Evo mene kod vas, kada vas nema kod mene. Dosadno mi, sam po ceo dan, ajd barem veče da prikratim.
-Samo ti dođi, znaš da si dobro došao.-Odgovori Pero sipajući u čašice rakiju.
-Šta ima novo u selu nisam bila nekoliko dana.-  Upita Vida.
-Nema ništa, selo ko selo.
-A, tebe Vido sve zanima.- Brecnu se Pero na svoju ženu.
-Pa, samo pitam. Jel ne smem da pitam? Kakav si ti čovek, sve ti smeta.
-Ne gunđaj ženo, čujem te.
-Pusti Pero ženu pa i ja pitam šta ima novo u selu kada ne odem nekoliko dana.- Pokušao je Živoje odbraniti Vidu.
-Jel ti stižu unuci za Božić? Ovi naši jedva čekaju da tvoji dođu, nemaju s kim da se sankaju.- Upita Vida gledajući svoje unuke.
.Dolaze. Baš sam ih se poželeo. Nisam ih video od avgusta. Dok nisu u školu pošli stalno su ovde bili, a kad poče školovanje, samo raspuste i poneki vikend dolaze. To i vas čeka nagodinu.
-Čeka i nas to.-Tužno reče Vida.
-Kada se moj sin oženi, snaja iz grada, otac joj bio u komunistima, nikada nisu ni slavu slavili, niti Božić pa i  ne zna običaje. Te prve godine gleda ona i ne zna da li da pita. Ćuti dete.Vidim ja kako se ustručava, pa je priupitam.
-Šta je snajka?
-Tata šta će vam saonice?
-Snajka kod nas ti se svakog Badnjaka u šumi Badnjak seče, saonicama po njega idemo. U ranim jutarnjim satima upregnemo konje, okitimo ih zvonima, pa po Badnjak u šumu krenemo.- Objasnim joj ja.
Kada svanu zora rana, ustajemo svi, muški u sečenje badnjaka, žene kuću spremiti, posni ručak pripremati.
Pevamo svi, radosni smo.Snaja te godine sve gledala i učila, kaže dogodine sve će sama spremati.
Tako i bi, Dobrila se razboli, dogodine oči sklopila, snaja Badnjak i Božić pripremala. 
Nasmeja se deda.
-Znaš li Vido šta sam se setio?
-Ne znam Živoje. Reci mi.
-Kada te godine o Boziću pita mene snaja. Tata, a zašto ne valja o Božićnim danima u tuđu kuću ići'
-Ne valja se, kažu stari ljudi da ćeš onada cele godine lutati od kuće do kuće.
-A, valja li ulicom prošetati?
-Ne valja.-Odgovorim joj ja sada već začuđen što me to ispituje.
-Joj, tata...-Uzdahnu ona nekako tužno. 
-Šta ti je pobogu dete?
-Pa kada ne valja u tuđu kuću ići, ne valja ulicom prošetati, pa kako Vidu da pitam kako se česnica mesi.- U jednom dahu izgovori da sam jedva i razumeo šta je htela reći.
Smejem se, ni sam ne znam da li više njenom izgledu lica ili boji glasa. Gleda me zbunjeno onim njenim smeđim očima, nežnim kao u laneta.
-A, to tebe muči? Pa što ne kažeš.- Gleda me sada još više zbunjena.
-Ti znaš kako se česnica mesi?
-Znam.
-Kako?- Ko iz topa me upita.
Kažem joj ja, umesi slatko testo, razvuci ga tanko, namaži list sa izmuksanom mašću, pospi orasima, šećerom i preklopi list i svaku stranu pospi orasima i šećerom, posle zali sa vodom i medom.
-Hvala tata, a znaš li da me bilo sramota što ne znam.
Spremila je lepo česnicu, ručak odličan, čak mi i o Badnjaku orase i suvo voće spremila da pobacam po slami, a ujutro spremila lavor s vodom i u njega stavila jabuku i dinarčiće, kaže ne znam za šta ovo služi, a videla da je tako i svekrva uradila, ali je nije stigla upitati zašta to služi.
-U toj vodi se umivamo da budemo jaki kao čelik od ovog dinara i zdravi i rumeni ko ova jabuka.
-A tako znači.-Zamišljeno je odgovorila.
Polako je naučila sve običaje, pa počela i decu učiti, kaže od malih se nogu to uči da bi se znalo voleti i poštovati.
-Eee, Živoje i jeste tako. Ona se primila toga, poštuje Boga i veru, a malo je takvih. Komunisti su po bogu i crkvi pljuvali, tako su i decu svoju učili. Deci treba pričati, treba da znaju ko im je bio deda, pradeda... Treba da znaju svoje korenove, svoju veru, a kada porastu ako neće da slave slavu to je njihova stvar, mi smo se potrudili oko njih.
-Upravu si Pero, kada postanu svoji ljudi neka sami odluče hoće ili neće, mi smo im pokazali naš put, oni neka vide hoće li našim stopama ili ne... Odoh ja polako svojoj kući.- Ustade deda i polako tromim korakom krenu preko vrata  u belinu snega koji je prekrio malo planinsko selo....
-Ajde laku noć Živoje.

Нема коментара:

Постави коментар